"Neki se čovjek požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako mu se, dok je u namazu, pričinja da je pustio vjetar. Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ne prekidaj namaz sve dok ne čuješ zvuk ili dok ne osjetiš ružan miris.'"

Ovaj hadis, kao što je to spomenuo imam en-Nevevi, rahimehullah, jedan je od općih i osnovnih pravila na kojima se grade mnogi propisi, a to je da je osnova - kontinuitet postojećih stvari u svom prvobitnom stanju, i od toga se ne odstupa zbog sumnje i mišljenja, svjedno bili ta sumnja jaka ili slaba, sve dok ne dostigne stepen vjerodostojnosti ili preovladavajućeg mišljenja. Za ovo postoje mnogobrojni primjeri koji nisu nepoznati, a od njih je i ovaj hadis. Naime, kada je čovjek siguran da ima abdest, a zatim se pojavi sumnja je li ga izgubio, kao mjerodavno uzet će da ima abdest. Isto tako, ko je siguran da nema abdest, a sumnja u to je li ga uzeo, osnova je da abdest nema. Isto je i sa odjećom i mjestima koji su načeno čisti, osim ako na njima postoji vidljiva nečistoća. Od sličnih primjera jest i sumnja u broj rekata u namazu. Ko bude siguran u to da je klanjao npr. tri rekata, a sumnja da li je klanjao četvrti rekat, onda ostaje ono u šta je siguran, a ostavlja se sumnja, pa će klanjati četvrti rekat. Također, kada bi muž posumnjao da li je dao razvod supruzi, osnova je postojanost bračne veze...