Imran b. Husajn, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, vidio čovjeka kako sjedi u pozadini mesdžida i nije klanjao sa ostalim džematlijama. Upitao ga je: "Čovječe, šta te je spriječilo da klanjaš sa ostalima?" Rekao je: "O Allahov Poslaniče, ja sam džunup, a nema vode!" Allahov Poslanik mu reče: "Onda se posluži zemljom (uzmi tejemum), to će ti biti dovoljno."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio je sabah-namaz u mesdžidu. Kada je zavšio, vidio je čovjeka koji nije klanjao sa njima. Zbog svoje potpune blagosti i najljepšeg načina pozivanja u Allahovu vjeru, nije ga odmah ukorio zbog toga što nije klanjao sa ostalim džematlijama, nego je htio saznati šta je pravi uzrok tome. Taj mu je čovjek objasnio da je džunup, a da nema vode, pa je pomislio da treba odgoditi namaz sve dok ne nađe vodu i dok se ne okupa. Tada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je Allah Uzvišeni, iz Svoje milosti prema robovima, dao zamjenu za vodu pri čišćenju, a to je zemlja. Stoga je obavezan da uzme tejemum, i to će mu biti dovoljno sve dok ne nađe vodu.