Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostavljao bi poneki posao, premda je volio raditi, bojeći se da ga ne bi radio i ostali svijet, pa da im se to nametne kao obaveza.

Aiša, radijallahu 'anha, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostavljao neko djelo, premda ga je volio raditi, bojeći se da ga ne počne raditi i ostali svijet, pa da im se to nametne kao obaveza, i samim tim sebi otežaju ili možda ne budu u mogućnosti to djelo redovno izvršavati. Zatim je, radijallahu 'anha, spomenula da Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije klanjao duha namaz. Ovu njezinu izjavu islamski učenjaci su shvatili kao negaciju stalnog i redovnog obavljanja duha namaza, što znači da je nekada klanjao a nekada ostavljao klanjanje duha namaza bojeći se da taj namaz njegovom ummetu ne postane obavezan. To možemo razumjeti iz onoga što je Aiša, radijallahu 'anha, na početku ovog hadisa spomenula.