“Ja sam zarad Allaha pretrpio straha kao nijedan čovjek i uznemiravan sam zbog vjere kao nijedan čovjek. Dogodilo bi se da prođe mjesec dana, a Bilal i ja ne bismo imali šta jesti, osim ono što bi Bilal donio pod pazuhom.”

Poslanik islama govori da je u početku poslaničke misije bio usamljen i da, osim Allaha, nije imao pomagača, pa su ga mekanski nevjernici zastrašivali i uznemiravali. Usto, bila je i nestašica hrane, te bi prošlo mjesec dana a on ne bi imao gotovo ništa hrane, osim nešto malo što bi Bilal krišom donio. To je u periodu izolacije, kad je Poslanik napustio Meku.