Meni bi dolazila, pripovijedala, a redovno i recitovala: "Dan kaiša, čudo našeg Gospodara. Eto, on me spasi mjesta nevjerstva." Bilježi el-Buhari.

Prenosi se od Aiše, radijalahu 'anha, kako je jedna robinja crnkinja pripadala jednom arapskom plemenu. Stanovništvo plemena dalo joj je slobodu, ali je ona kod njih i dalje ostala. Kasnije je, kaže Aiša, jedna djevojčica toga plemena na kojoj je bio kaiš od bisera i dijamanata učvršćen na crvenom kožnom kaišu, izašla i ostavila kaiš, ili joj je spao. Naletio je jedan soko i, misleći da je meso, zgrabio je taj kaiš. Tražili su taj kaiš ali ga nisu našli, pa su osumnjičili robinju. Pretraživali su je toliko da su pregledali i njen spolni organ. Ona kaže: "Allaha mi, dok sam s njima stajala, naletje onaj soko, baci kaiš i on pade među njih. Ja sam im uzviknula: 'To je ono za što ste me potvorili! Mislili ste da sam ga ukrala, a ja sam nevina. Eto vam ga!" Potom je ta žena došla Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i primila islam. Imala je u džamij i šator od vunenog platna, odnosno kućicu (od kostrijeti). Aiša kaže: "Meni bi dolazila, pripovijedala, a redovno i recitovala: 'Dan kaiša - čudo našeg Gospodara. Eto, on me spasi mjesta nevjerstva." "Rekla sam joj", kaže Aiša: "'Šta je tebi? Nisi kod mene još nikad sjela, a da nisi to citirala.' l ona mi je tada ispričala taj gornji slučaj.'"