"Ko čuje nekoga da oglašava u mesdžidu da je nešto izgubio, neka kaže: 'Allah ti to ne vratio.', jer džamije nisu izgrađene zbog toga.“

Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, ukazuje da onome ko u džamiji traži izgubljenu životinju, treba kazati: "Allah ti je ne vratio.", ili: "Ne pronašao je.", kao što se spominje u drugom predanju, što predstavlja osudu zbog toga što ne cijeni prostor džamije. Kasnije je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio zbog čega se osuđuje onaj ko u džamiji traži izgubljeno: "Džamije nisu zbog toga građene." One su sagrađene da bi se u njima spominjao Allah, klanjalo, sticalo znanje i sl. Imajući u vidu da onaj ko traži nešto, to čini na mjestu gdje to nije predviđeno, ovakva dova odgovara da mu se kaže kao vid osude i podsticanja da se udalji od tog postupka. Općenito, hadis predstavlja vid naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, što ima svoje uslove. Ako mu to kaže, pa se ovaj povuče, ostvaren je cilj, a ako nastavi, treba ponoviti to upozorenje.