"Kada neko stupi u namaz, milost je okrenuta prema njemu (sve dok je u namazu), zato neka ne uklanja kamenčiće."

Hadis Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, u kojem stoji: "Kada neko stupi u namaz, tj. kada počne da klanja, (a prije početnog tekbira nije zabranjeno), neka ne uklanja kamenčiće, tj. neka ga od namaza ne odvraća ni nešto što je neznatno, kako ga ne bi mimoišla milost koja se spušta na onoga ko je posvećen namazu. Ovo se odnosi na situacije kada nije namjera da se popravi i uredi mjesto sedžde, jer u tom slučaju jednom je dozvoljeno, shodno nuždi. Mali kamenčići su spomenuti zbog toga što su oni većinom bili na prekrivačima u džamijama, a inače nema razlike između zemlje i prašine kada se radi o ovom pitanju. Od Mu'ajkiba, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao jednom čovjeku koji utiraše zemlju kako bi učinio sedždu: "Ako to radiš, učini to jednim potezom (ruke)." Dakle, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je jednom čovjeku koji ga je pitao o postupku kada je u namazu poravnavao zemlju kako bi učinio sedždu, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: Ako to već moraš učiniti, onda samo jednom, a ne više puta. Pokuđeno je da se uklanjaju kamenčići osim u slučaju kada se ne može sedžda učiniti na ispravan način, u smislu da se spusti čelo onoliko koliko je obaveza. U tom slučaju, kamenčići se mogu ukloniti jednim ili dva poteza, jer postoji predaja gdje se spominje jedan pokret, a postoji i predaja gdje se spominju dva pokreta. Predaja koja govori o jednom pomjeranju je jača. Razlog zabrane tog postupka jeste što je milost u namazu okrenuta prema klanjaču, pa zbog toga ne priliči razumnoj osobi da tu veliku blagodat dočeka na taj način. Ovo mišljenje iznosti et-Tibi, a eš-Ševkani kaže: "Ovakvo obrazlaganje ukazuje da je mudrost zabrane uklanjanja kamenčića ta da čovjek ne bude zauzet nečim što ga udaljava od te milosti, pa da ga jedan dio nje mimoiđe."