Prenosi se od lbn Šihaba da mu je Enes b. Malik kazivao: "Nakon što je Huzejfe b. Jeman učestvovao zajedno s muslimanima Šama i Iraka u osvajanju Armenije i Azerbejdžana, bio je zaprepašten njihovim razilaženjem u učenju Kur'ana, te je došao Osmanu, radijallahu 'anhu, i rekao: 'Zapovjedniče pravovjernih, preduhitri ovaj ummet prije nego što se raziđe u vezi s Knjigom, kao što su se razišli židovi i kršćani!' Osman je, nakon toga, zatražio od Hafse: ‘Pošalji nam stranice mushafa da ih prepišemo u mushaf, potom ćemo ti ih vratiti. Hafsa ih je poslala Osmanu, a on je naredio Zejdu b. Sabitu, Abdulahu b. Zubejru, Seidu b. ‘Asu i Abdur-Rahmanu b. Harisu b. Hišamu da ih prepišu i sačine nove primjerke mushafa. Trojici Kurejševića Osman je kazao: 'Ako se u nečemu iz Kur'ana raziđete sa Zejdom b. Sabitom, onda to napišite na narječju Kurejša, jer je Kur'an na njihovom narječju objavljen!' Oni su tako i učinili. Kada su prepisali taj i sačinili nove primjerke mushafa, Osman je stranice prvog mushafa vratio Hafsi, a u svako je područje poslao po jedan novoprepisani primjerak. Naredio je, nakon toga, da se, izuzev tih napisanih, sve druge stranice i primjerci spale." Bilježi Buhari.

Huzejfe b. Jeman, radijallahu 'anhuma, došao je kod Osmana, radijallahu 'anhu, dok je on pripremao vojsku Šama i Iraka za bitku u Armeniji i Azerbejdžanu. Huzejfe je čuo za razilaženje u učenju Kur'ana među ljudima, tako da su neki učili po kiraetu Ubejj, dok su drugi učili po kiraetu Ibn Mesuda. Razilaženje je bilo takve prirode da je zamalo rezultiralo neredom i smutnjom. Huzejfe se uplašio toga, pa je došao kod Osmana i rekao mu: “O vođo pravovjernih, zaustavi ljude prije nego se raziđu u Kur'anu, kao što su se Jevreji i kršćani razišli u Tevratu i Indžilu”, pa su ih iskrivili i izvitoperili. Tada je Kur'an bio skupljen u listovima, ali nije bio u jednom mushafu. Osman je poslao nekoga da ode do Hafse, majke vjernika i da mu pošalje Kur'an koji je bio zapisan u mushafu, kako bi ga prepisao u više mushafa, a potom joj vratio njen. To su ustvari bili listovi čije su skupljanje naredili Ebu Bekr i Omer. Tada je Osman sakupio Kur'an u mushaf. Razlika između tog mushafa i listova jeste što su ti listovi bili pojedinačni i na njima je skupljen Kur'an u vrijeme Ebu Bekra, radijallahu 'anhu. To su bile razdvojene sure, svaka sura poredanih ajeta, ali nisu bile poredane jedne iza drugih. Kada su prepisani i poredani jedni iza drugih, postali su mushaf. Dakle, mushafa nije bilo do Osmanovog perioda. Hafsa je te listove poslala Osmanu, te je on naredio Zejdu b. Sabitu, Abdullahu b. Zubejru, Seidu b. El-Asu i Abdurrahmanu b. Harisu b. Hišamu, radijallahu 'anhum, da prepišu te listove u mushaf. Zejd b. Sabit je bio ensarija, a ostali su bili Kurejšije. Osman je Kurejšijama rekao: “Ako se raziđete sa Zejdom b. Sabitom u nečemu iz Kur'ana, onda to zapišite na dijalektu Kurejša, jer je Kur'an objavljen na njihovom dijalektu.” To su i uradili, Osman je nakon toga vratio listove Hafsi, a u druge krajeve poslao je ove prepisane mushafe, dok je naredio da se sve drugo što je zapisano negdje, zapali.